[ Generalna ] 15 Mart, 2008 20:22
Ponekad se pitam zasto me je majka rodila?Vise je volela nasu krmacu od mene...Od prvog dana baba je se brinula o mojim potrbama,mada bila sam samostalno dete.Ujutru bih isla do bunara i tamo sedela satima,kada bi me nasli sledile bi batine.Tukli su me ,a ja ne bih plakala...Jednostavno bih gledala u jednu tacku i cekala da ostanem sama.I tako svakoga jutra...Volela sam taj bunar,tamo sam isla do svoje 14 godine.Otac mi je umro pred mojim ocima kada sam imala 4...I to bas pored bunara,a cesto me je vodio tamo i pricao mi price.Od njegove smrti postala sam cudakinja.On mi je bio sve na svetu,a kada je nestao majka me je uvalila babi.Ona je luda zena,nije sacekala mesec dana a vec se udala za drugog coveka.Bio je pun love i cesto je tukao mada njoj to nije smetalo.Retko je dolazila kuci sto je meni savrseno odgovaralo.Mogla sam ostati duze na bunaru .Gledajuci u njega videla bih lik moga oca.Pricala sam s njim.Govorio je da se borim i pozdravim majku i nista vise.Itako svakoga puta.Bila sam sretna.Za moj 7 rodjenadan mama mi je donela malu crnu kucu.Ona je bila moj najbolji prijatelj.Ali ja sam zelela drugi rodjendanski poklon,da odem na bunar...sedela sam satima,tata mi je cestitao rodjendan.Uskocila sam u bunar.Baba me je izvukla,ali srecom ostala sam ziva. Krenula sam u skolu.Od prvog dana sedela sam sama,moji drugovi smatrali su me cudakinjom,neprilagodjenom zatocenicom...Stalno sam crtala bunar i nista drugo nisam radila.Bledo bih gledala u jednu tacku,a po povratku odlazila bih pravo na bunar.Uciteljica je pozvala majku zaleci se da imam psihickih problema.Plakala je.Sutradan su me odveli kod psihologa.Na svako pitanje odgovorila bih BUNAR........Dugo sam bila pod terapijom,pila lekove i bila izolovana od druge dece zato sto sam ih bola sestarom. Izlecila sam se.Sve je bilo drugacije.Krenula sam u novu skolu,a odluka doktora bila je da me nakon 2 godine vrate kuci.Cekale su me baba i mama.Nekoliko dana nisam izlazila iz kuce.Zelela sam jos jednom da ga vidim,mog tatu ali plasila sam se.Spremila sam se za skolu.Prolazila sam pored putica koji je vodio ka mom utocistu.Stajala sam pola sata kao ukopana i nesigurnim korakom krenula ka njemu.Nije bio isti,zarastao je u korov.Oko njega bili su lesevi uginulih ptica.Posle duzeg vremena okrenula sam se i otisla.U skoli su me dobro prihvatilai.Sve mi je islo neocekivano glatko.Nakon oporavka postala sam odlican djak.Stigla sam kuci.Mama me je hladno pogledala rekavsi da je baka umrla.Na to sam odgovorila da moram raditi domaci.Na sahranu doslo je puno ljudi,mnogi su je voleli ,majka je plakala kao prebijena,a ja sam razmisljala o bunaru. Zar zivot nije zajeban,svi me napustaju.Sve koje volim.Uskoro ostavljam ovaj dom do trenutka dok se ne javi neki kupac.Koje sranje, zivim ovde od svog rodjenja.Uzela sam noz sa namerom da moj bunar zivi.Ocistila sam metlom leseve i sve je bilo kao pre...BAka mi je mahnula i pricale smo kako mozda odlazim zauvek.Ostala sam dvanaest sati i tamo plakala sa mojim najmilijima.Majka mi je zabranila da ih posecujem.Nije mi verovala da sam pricala sa njenim muzem,lupila mi je samarcinu rekavsi da jedva ceka da me odvede od ove kuce.Proslo je nekoliko godina.Tada mi je bilo 14.Jos se niko nije javio da kupi moje blago.Godinama sam ga posecivala i ispunjavala zelje mog tatice.Da budem odlicna,jaka i da pazim na mamu......ali dosao je i taj dan koga sam se plasila.Javio se monstrum.Molila sam majku da mi to ne radi. Moj ocuh nam je kupio stan u prestonici i na dan selidbe oprostila sam se zauvek.Stan je bio lukuzan nikada nisam videla nesto tako.Nasa kuca je bila skromna ali ne bih je menjala ni za sta na svetu.PAdala je kisa.Upisala sam srednju.TAMO SU BILI ZIVI MONSTRUMU KOJI SU ME JELI POGLEDOM.Imala sam sve sto sto je svako od njih zeleo,extra garderobu,lepo lice,bogatog ocuha...Postala sam najbolji djak ali za mene to su bile samo sitnice.Sve bih ja dala toj napacenoj decui.Samo da se vratim na bunar.Bila sam izbegavana.Uvek mracna,ozbiljna i umisljena...Svojim ponasanjem sam doprinela tome da me deca izbegavaju,prozivaju i vredjaju ali niko od njih nije znao sta je samnom...............Uzela sam ocuhov novac i otisla taxijem u moj rodni kraj...Kroz prozor kola svi ljudi imali su lik tate i bake. KADA SAM STIGLA TAMO SU BILI DRUGI LJUDI.Deca su trcala po dvoristu igrajuci se sa roditeljima,kako sretna porodica.Bilo mi je to nesto sto nikada nisam videla................Krenula sam ka bunaru...videla sam samo zeleno prostranstvo i malo drveca.BUNARA NIJE BILO............,,GDE JE MOJ OTAC?!,,Vristala sam,a onada kao da me je nesto probolo.Ugledala sam neku svetlost, a odatle je dolazio prelepi andjeo,obucen u belo.Pomogao mi je da ustanem poljubivsi me u celo,bio je tako lep.Rekao je ,,BICU UVEK UZ TEBE ZLATO MOJE,,.........Pala je suza.......Cula sam neke glasove,,ONA CE UMRETI,NEMA JOJ SPASA,STETA LEPA DEVOJCICA!!!,, Otvorila sam oci,ostavio me je da zivim,bice moj andjeo cuvar,za njega cu se boriti,za njega cu ziveti...Mama me je zagrlila ,tuzno jecala.Secam se da su mi doneli pomorandze,bila sam sretna ponovo.................................................................................................................................................................................................................................................BUDILNIK JE POSKAKIVAO UZ MOJ KREVET I PUSTAO VISE NEGO KRESTAVE ZVUKE,RANIJE U ISTO VREME NAJRADIJE BI GA BACILA O ZID ALI OVAJ PUT NE,OTVORILA SAM OCI I PRIMIRILA BUDILNIKNA NA KOME SU KAZALJKE POKAZIVALE DA JE VREME ZA SKOLU...NAPOLJU SU SE CULE RASPEVANE PTICE,NOVI DAN ZA MENE...